top of page

 

Koncentracija je sposobnost da svoje misli usmjerimo u određenom pravcu, kako bismo izvršili neki zadatak. Iako od deteta očekujemo da umije da “drži pažnju” na nekoj aktivnosti tek kad krene u školu, sa vježbanjem koncentracije može se početi već od prvih meseci života. 

 

Stepen koncentracije mijenja se kroz razvojne faze, ali u svakom uzrastu postoje igre i načini da se ona produži i dodatno stimuliše. Istovremeno, ovi načini će vam omogućiti da sa dijetetom provodite kvalitetno zajedničko vrijeme, dodatno produbljujete vaš međusobni odnos, zadovoljavate njegove potrebe, koje nisu samo fiziološke već i psihološke (potreba za dodirom, komunikacijom, maženjem, pohvaljivanjem…).
 

Vježbanje koncentracije u predškolskom uzrastu

 

Prije polaska u školu, smatra se zadovoljavajućim ukoliko dijete može biti fokusirano na određenu aktivnost 15-ak minuta. Kada pođe u školu, ovaj vremenski period se produžava. 

Tako, zadaci za predškolce mogu biti: 

1. Različiti zadaci opažanja kao što su: pronađi razlike (između dva crtaža, npr...), lavirinti (pronađi put od jedne do druge tačke);
2. Igre sa prirodnim materijalima (pijesak, voda, plastelin, glinamol…);
3. Crtanje i bojenje (i sve što držanje olovke podrazumijeva, od precrtavanja crteža koji ima mnogo detalja pa do samostalnog crtanja);
4. Društvene igre;
5. Slaganje slagalica;
6. Rješavanje jednostavnih misaonih zadataka.

 

Saigrači. Djeca do tri godine koncentraciju najbolje vježbaju u društvu. Budite im odgovarajući saigrači. Igrajte se igre oblikovanja (plastelin, testo). Oko 4. godine njegovu pažnju će najviše “držati” različiti eksperimenti i istraživanja u prirodi. 

 

Čitanje. Pred polazak u školu, čitanje djetetu uveliko utiče na formiranje njegove koncentracije. Naime, čitanje i slušanje je važan dio učenja. Birajte tekstove po interesovanjima djeteta, mijenjajte glas dok čitate (imitirajući različite likove), dozvolite i podržite dijete da postavlja pitanja i komentariše…

Usmjeravajte umjesto da prekidate. U svakom djetetovom uzrastu, podstičite ga da završi ono što započne. Djeca koju roditelji stalno prekidaju (ručak, odlazak na spavanje...) i koja su time prisiljena da istu aktivnost često "seckaju" i  ponovo započinju – brzo počnu da se dosađuju a kasnije im je ponekad i nemoguće da se vrate na nju. (npr: nemojte prekidati dijete u igri ili nekoj aktivnosti da bi odmah, na primer, došlo na ručak već ga usmjeravajte da svoju aktivnost privodi kraju, 10-ak minuta prije nego što servirate ručak).

 

Kada obavlja aktivnost koja mu je omiljena, čini se da dijete može njome da se bavi veoma dugo. Sa druge strane, ono što ne voli da radi, teško i započne. Takvi smo i mi odrasli. Kako biste privoljeli dijete da i ono što ne voli i započne i završi (jer će mu to verovatno biti realnost već u prvim razredima škole), ponudite mu intelektualne vježbe pretvorene u igre koje će mu se dopasti. Na primjer, organizujte takmičenje u onome što dijete nerado čini (biće mu važno da pobijedi pa će se i potruditi da aktivnost privede kraju), ili ponudite nagradu za ispunjeni zadatak. 

Dnevna rutina. Individualne razlike među djecom su veoma velike kada je u pitanju vrijeme najizraženije koncentracije. Ipak, kod većine djece je vrijeme između 8 i 9 časova ujutro kao i između 13 i 15 časova popodne na najnižem nivou. Koncentracija je najbolja između 11 i 12 časova i 17 i 18 časova. U ritam djetetovog dana se uključuje i vrijeme odlaska u krevet ili vreme za objedovanja. 
 

Vježbanje koncentracije kod školarca

Uslovi za zdrav razvoj i pomagači koncentracije školskog djeteta su:

  • dovoljno sna,

  • zdrava ishrana,

  • faze odmora (pauze između učenja),

  • atmosfera za rad (mesto učenja,osvjetljenje…)

  • smanjeni spoljašnji ometači (tv, kompjuter, prisustvo drugih osoba…). Naime, kada dijete pokušava da uči u isto vrijeme dok mu je uključen TV u sobi, memorija mu je podijeljena i istovremeno treba da prati oba sadržaja: i učenje i televizijski program.

 

Nagrada. Nemojte direktno nagrađivati ono što se smatra djetetovom obavezom. Na primjer, nemojte uslovljavati ocjene novim igračkama. Ali, u dnevnom planu rada odredite vrijeme za učenje sa preciznom satnicom. Neka nagrada za naučenu lekciju bude pauza koja će biti njemu omiljena aktivnost. 

Konačno, pokažite na ličnom primjeru koliko ste efikasniji, brži, odmorniji kada najprije završite svoje obaveze a onda se prepustite slobodnom vremenu. Kada vaše djete jednom shvati da mu je ponekad dovoljno samo pola sata da bude spremno za sutrašnji školski dan, biće mnogo raspoloženije da u trenutku kada počne da radi zaista "uključi svoju koncentraciju na maksimum". 

Manjak koncentracije kod djece

(kako bolje i brže pamtiti)

Važni principi pravilnog učenja su:

 

 

Vaša pomoć. Ponudite svoju pomoć ukoliko dijete prilikom učenja nešto ne razumije ili mu nije jasno.

 

Plan rada. U početku ćete zajedno praviti djetetov plan rada, (obično dnevni ili nedeljni) ili dnevnu satnicu. Kada se u pravljenju plana izvježba, dijete će ga kasnije formirati samo, upisujući sve svoje školske i vanškolske obaveze.

 

"Pravo" vreme. Uputite dijete da za najteže gradivo bira vrijeme za učenje kada je najodmornije, tj. kada mu je koncentracija najveća. Ako je za savladavanje određenog gradiva potrebno, na primjer, dva sata, bolje je da se ovo vrijeme podijeli na kraće intervale od po pola sata ili sat, nego da se uči “u jednom dahu”. Koliko će konkretno trajati ovi vremenski intervali zavisi od uzrasta djeteta, težine gradiva, njegovog predznanja i motivacije za rad.

 

Podjela lekcije. Svaku lekciju iz društvenih predmeta trebalo bi najpre podijeliti od jednog do drugog naslova ili po pasusima, jer je time olakšano razumijevanje lekcije u celini.

 

Čitanje teksta. Kao cilj učenja nametnite da ono što dijete uči – i razumije, jer je to jedini način da ga usvoji “na duže staze”, odnosno, da ga ne zaboravi brzo. Poslije jednog intervala ili prije početka učenja sledećeg predmeta – obavezna je pauza. Pauze treba da budu što kraće u početku, a kasnije će se produžavati jer će umor biti veći, kao i zasićenost učenjem.

 

Podvlačenje teksta kojim se odvaja bitno od manje bitnog omogućava djetetu da prilikom ponavljanja može da se vrati samo na one podvučene reči ili pojmove. Ponekad su u lekcijama te riječi već unaprijed “izvučene” jer su pisane kurzivom, debljim slovima, ili su obilježene u tekstu na neki drugi način.

 

Ponavljanje naglas. Samo ukoliko dijete ponavlja naglas, može steći pravu sliku o svom znanju. Bolji rezultati se postižu ukoliko reprodukuje gradivo svojim riječima, pri čemu i organizacija izlaganja može da bude drugačija nego što je u knjizi. Ukoliko ponavlja u sebi, činiće mu se da je naučio mnogo više nego što objektivno jeste. Osim toga, ponavljanjem naglas vježba se riječnik, dijete se primorava da “misli brzo” što će mu biti od koristi i u drugim oblastima, a ne samo učenju.

 

Preslišavanje. Postavljajte pitanja kako biste provjerili koliko je dijete neku lekciju razumjelo, kad god je moguće, povezujte sa nekim ličnim djetetovim iskustvom. Vaša pitanja treba da budu što raznovrsnija da bi tekst mogao da bude sagledan iz različitih uglova. Pitanja pomažu pri učenju, jer se time postavlja još jedan cilj učenja – traženje odgovora.

 

 

Današnja djeca su drugačija nego generacije njihovih roditelja, ili baka i djedova. Moderna djeca imaju kraću pažnju, brže misle, imaju drugačija interesovanja, impulsivnija su, zahtevnija. Njihov autoritet se mora zaslužiti, ne podrazumijeva se sam po sebi. Sa druge strane, takve generacijske promjene školski udžbenici uglavnom ne prate. Nažalost, često su i roditeljska očekivanja od djece u neskladu sa onim što djeca modernog doba jesu. Upravo zato, potpuno je razumljivo zbog čega je vašem djetetu lakše da upamti ono što od vas čuje, nego što pročita u knjizi. Ono što čuje, na izvijestan način je dio njegovog ličnog iskustva (ne mora neki događaj zaista da doživi, niti da vidi, dovoljno je iskustvo što o tome sa vama razgovara). A ono što čita, ostaje samo "prazno slovo na papiru", to jest nešto što sa njim, njegovim današnjim potrebama i interesovanjima, nema mnogo veze.

 

 

 

 

Savjet

 

Zato je moja preporuka da i ubuduće, kad god možete, razgovarate sa djetetom. Ono će tako najbrže da uči, a sve što upamti - ostaće memorisano dugoročno. Podjednako je važno i to što ćete kroz komunikaciju održavati trajno dobar kontakt i produbljivati kod djeteta uvjerenje da mu vi možete biti sagovornik i kada (nekad u budućnosti) teme za razgovor ne budu bile u vezi škole i učenja. 

Pedagogica savjetuje kako vježbati koncentraciju u predškolskom i školskom uzrastu

Principi pravilnog učenja

bottom of page