




Direktor škole:
Amir Mujkanović, prof.
KOMUNIKACIJA – lat. communicare – učiniti opštim proces kojim se nešto čini zajedničko, međusobno povezivanje u zajednicu i obraćanje ljudi među sobom. U nauci – prenošenje (davanje i primanje) poruke, vjesti, informacija. Osobe od kojih poruke potiču su davaoci poruke a oni koji ih primaju, primaoci poruke. Mi komuniciramo s ciljem da drugima izrazimo naše razmišljanje, ideje i osjećanja. Želimo da neko drugi razumije naše stajalište, da posluša ono što govorimo i da se krećemo ka razrješenju problema. Sve što radimo u našoj vezi sa djecom ima formu komuniciranja, i to ne samo riječi, nego i boja tona, izraz lica ili govor tijela. Način našeg komuniciranja sa djecom šalje poruke poštovanja, empatije i brige, ali isto tako može slati i suprotne poruke. Odnos između roditelja i djeteta je iskustvo koje najviše nagrađuje i donosi najviše zadovoljstva. U isto vrijeme ono je jedno od najtežih i najsloženijih iskustava. Ono što djeca obično žele je da njihovi roditelji jednostavno saslušaju. Evo nekoliko jednostavnih uputa koji će pomoći roditeljima da njihovi zahtjevi budu što bolje ispunjeni.

Komunikacija sa djecom
Način da se izgradi samopoštovanje kod vašeg djeteta i ojača vaš odnos je da zapamtite da ono jednostavno želi:
-
da ga saslušate,
-
da mu priđete sa ozbiljnošću i
-
da ga volite i prihvatate bezuslovno.
Kada hvalite svoje dijete svoju pohvalu usmjerite na trud, a ne na postignuće.
Ne sudite svojoj djeci!
Ne vraćajte se na prošle radnje/događaje i ne dozvolite im da utiču na sadašnjost.
Budite pristupačni.
Kontrolišite ton svog glasa.
Pojasnite svoja očekivanja.
Djeca ne čitaju misli, ona nikako ne mogu znati šta se od njih očekuje osim ako im to jasno ne kažate.
Ako kritikujete, ograničite se na konkretno ponašanje koje ne odobravate. Nemojte biti neodređeni.
Poštujte mišljenje djeteta.
Organizirajte porodične skupove barem jednom sedmično.
Neka nam slušanje bude prioritet.
Najvažnije stvari u dječijim životima su sigurnost, ljubav, prihvatanje i ohrabrivanje.
Njegovanjem međuljudskih odnosa podstičemo djecu na postizanje još većih rezultata u svim aktivnostima.
Ostvarujući svoje potrebe razvijaju se kao ličnosti, ali to možemo i mi uz njih.
Svega toga mnogi nisu svjesni. Kada dajemo od srca, činimo to zbog radosti koja izvire kad god voljno obogatimo život druge osobe. Ova vrsta davanja obogaćuje i onoga ko daje i onoga ko prima. Onaj ko prima uživa u daru ne brinući o posljedicama koje prate darivanje iz straha, krivice, stida ili želje za dobitkom.
Onaj ko daje obogaćen je uvećanjem samopoštovanja do čega prirodno dolazi kada vidimo da naši napori diprinose nečijem blagostanju.
/Djeca najviše uče oponašajući svoje roditelje/
Ljevorukost kod djece

Znamo da je kora ljudskog mozga parni organ i sastoji se od dvije hemisfere, od kojih svaka upravlja različitim funkcijama organizma. Lijevu hemisferu obično zovemo analitičkom, a desnu intuitivnom.
Naravno, nisu sve psihičke funkcije strogo podijeljene, govor i jezik ostvaruje se saradnjom dvije moždane hemisfere. Lijeva pokreće govorne organe i raščlanjuje riječi na slogove i glasove, a desna je odgovorna za unutrašnje oblikovanje govora.
Dominantna hemisfera određuje naš doživljaj svijeta, jer bez obzira gdje se odvijaju pojedine karike, izlaz funkcjie u vanjski svijet je u jednoj od hemisfera. Izlaz određuje dominantu ruku i dijeli ljude na ljevake i dešnjake. Budući da je izlazni put iz mozga križni, kod većine ljudi dominira lijeva hemisfera, a dominantna ruka im je desna.
Kod manjeg broja ljudi izlaz iz mozga nalazi se u obe hemisfere, tako da nijedna nije dominantna.
To znači jednako ( dobro ili loše) vladaju i desnom i lijevom rukom, a zovemo ih ambideksterima.
Pretpostavlja se da ljevoruki čine oko 13 posto svjetskog stanovništva, mada njihov broj zavisi od zemlje u kojoj žive, a prema procjenama stručnjaka, u posljednjih 100 godina broj ljudi koji više koriste lijevu ruku povećan je skoro za četiri puta.
Ljevoruka djeca koja imaju sklonost ka istraživanju i kreativnosti imaju drugačiji tok razvoja od djece sa dominantnom desnom rukom. Razvoj ljevorukih često ide skokovito, neravnomjerno, pa neke sposobnosti su niže od prosječnih vršnjaka, a neke druge daleko više. Takav razvoj, koji nema ravnomjeran uspon stvara posebno izazovnu situaciju razvoja.
Za ljevoruko dijete je sasvim svejedno odakle počinje čitanje ili pisanje, oni to ne rade tako da bi nekoga nervirali, već zato što im položaj ništa ne znači. Zato je potrebno vježbanje korištenja sveske, papira i podsjećanje na pravac korištenja papira sa lijeve strane na desnu i od vrha stranice do dna. Vježbanje grafo-motorike treba da bude zabavno i bez prisile, treba koristiti različite aktivnosti u kojima se vježba motorika obe ruke i tijelo u cjelini.
Navest ćemo primjere različitih aktivnosti, zadataka, igara prstima koji pored grafomotoričkih vježbi uključuju dječiju kreativnost i logičko zaključivanje.
Odrasli ne treba da pokazuje ni pod kojim uslovima negativan odnos prema ljevorukosti
- Nemojte prebacivati ljevorukog/u na desnorukost, to ozbiljno ugrožava dječije zdravlje
- Dominantna ruka se odredi prirodno do 4-5 godina. ( ma koliko niste zadovoljni kvalitetom kasnijeg crtanja ili pisanja ne smije se prevježbavati ruka )
- Potrebno je pažljivo praćenje ljevorukog djeteta, uočavanje promjena raspoloženja, znati uzroke njegove radosti, ali i tuga, razumjeti probleme i pomoći da ih prevaziđe
- Ljevoruki/ke su temperamentni, nestrpljivi i često rade, a da ne promisle
- Često ne mogu da se usredsrede, pažnja im je kratkotrajnija i imaju potrebu za smjenjivanjem aktivnosti.
- Teškoće koje ima ljevoruko dijete mogu biti teškoće samog djeteta čiji uzrok nije u ljevorukosti
- Naučite dijete da pravilno sjedi za stolom, koristi prostor sveske, vodite računa da njemu svjetlost treba da dopire sa desne strane.
- Kada započne pisanje nemojte očekivati da slova piše povezano, neki ljevoruki pišu kao u ogledalu, započinju pisanje sa desnog kraja papira, odozdo prema gore i slično, oni trebaju vježbati korištenje papira s lijeva na desno.
- Ne tjerajte ih da čitaju, iako znaju slova, ako sami ne pokazuju interesovanje, njima treba više vremena, različitih vježbi, igara sa povezivanjem slova i nihovih elemenata.
- Vašem je djetetu potrebna pažnja i poseban pristup ne zato što je ljevoruko, već zato što je svako dijete stvarno jedinstvena i neponovljiva osoba.
13. august je Međunarodni dan ljevaka, to je dan kojim se širom svijeta pokušava pobuditi svijest o prednostima i nedostacima te osobine.
Pravilno sjedenje za računarom
Loše držanje za računarom može uzrokovati hroničnu bol u vratu, leđima, rukama, nogama pa čak i stopalima.
Nepravilno sjedenje za računarom može trajno naškoditi vašem tijelu i tijelu vašeg djeteta. Ukoliko ne sjedite pravilno za računarom mogli biste osjetiti bol u leđima, bol u vratu, bol u koljenima i peckanje u prstima. Kako se ne biste umorili ili ozlijedili, važno je da pravilno sjedite za računarom.
Današnja su djeca vrlo rano izložena igri i radu na neprilagođenom računaru. Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih faktora što je potvrđeno u hiljadama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i historije bolesti.
Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sistema.
-
Prvi korak prema boljem položaju tijela je podešavanje stolice na pravilnu visinu. Vaša stopala bi trebala biti ravno na podu, bedra paralelna sa podom, a koljena savijena pod uglom od 90 stepeni.
-
Namjestite računar. Oči vaše djece bi trebale biti u ravni s vrhom monitora. Nagnite monitor pod uglom od oko 15 stepeni za optimalan položaj vrata koji neće naprezati vašu i kičmu vašeg djeteta. Zbog zdravlja očiju, sjedite dovoljno daleko od monitora (između vašeg lica i monitora trebalo bi biti oko 50 cm razmaka).
-
Povucite tastaturu prema sebi, u visini laktova kad su vam ruke upuštene. Kako biste zaštitili laktove i ramena, nemojte se naprezati pomicanjem prema naprijed kako biste dosegli tastaturu. Držite lakat pod pravim uglom. Ako vaš stol nema posebnu policu za tastaturu, podignite stolicu, a pod noge stavite mali podest kako biste održali ugao nogu pri sjedenju.
-
U pauzama opustite prste i ruke tako da ih držite na ravnoj podlozi nekoliko minuta.
-
Ako dijete ima problema s bolovima u donjem dijelu tijela, može pomoći čvrst jastučić na tom dijelu tijela.
-
Stopala uvijek trebaju biti na podu.
-
Tokom dana sugerišite da pravi kraće pauze kako bi dopustili tijelu da se oporavi.
-
Neka napravi jednostavne vježbe kako bi se pokrenuli mišići leđa
-
Povremeno pogledajte u plafon kako biste opustili mišiće.
-
Uvedite vježbe istezanja.
-
Uspravljanje gornjeg dijela trupa Stavite jednu ruku na prsnu kost, a drugu na trbuh ispod pupka. Pokušajte povećati razmak između ruku. Primijetit ćete da je trup uspravniji što se više razmak povećava.
-
Držanje glave Stavite kažiprste na bradu, a palce u udubinu između ključnih kostiju. Pokušajte smanjiti razmak među prstima. Držanje glave je prirodno ako je razmak mali i ako gledate naprijed. Osjetit ćete da se u licu mijenja napetost mišića.
Moguće je da uspravno držanje glave u početku bude teško i neudobno, a mogu nastupiti i bolovi. Razlog je u tome što su mišići naviknuti na pognuto držanje i moraju se prilagoditi novom položaju. Pojave li se tegobe, vratite u uobičajeni položaj, ali pokušajte što češće zauzimati ispravan položaj.



